Benjamin Delić, Ajla Bešo, Rania Voljevica, Naida Šejtanić, Isak Đukić, Mirza Mataradžić, Kenan Zuhrić
Od malena učio me stari - Velež, porodica za sva vremena
|
Od mog prvog koraka, prije nego što sam znao išta na svijetu, znao sam za Velež. Ne zato što sam razumio fudbal, već zato što sam gledao svog oca kako diše za taj klub. Još kao dijete, čuo sam kako mu srce kuca jače kad se spomene ime Rođenih. Gledao sam kako mu oči zasuze kad priča o starim danima, o slavnim pobjedama, o velikim igračima i punim tribinama. Nisam morao ništa pitati, sve sam znao iz njegovih pogleda. Stari nije samo volio Velež. On je živio za njega. Bio je dio onih generacija koje su s ponosom nosile šal i kad su bile teške godine, kad su drugi okretali leđa! Naučio me da vjernost ne prestaje kad je teško, već da se tada pokazuje koliko ljubavi zaista imaš. Sjećam se... Jednog dana, imao sam možda šest godina, uzeo me za ruku, stavio mi crveno-bijeli šal i rekao: „Danas ideš tamo gdje sam ja prvi put naučio šta znači voljeti.” Otišli smo na stadion. Još osjećam miris te večeri, hladnoću pod tribinama i to kako me stari podigao da vidim teren. Kad su Rođeni istrčali osjetio sam nešto što nikad neću zaboraviti, nešto što riječi ne mogu opisati. Kao da mi je srce stalo pa ponovo zakucalo, ovaj put za Velež. Tad sam shvatio da Velež nije samo klub. On je emocija. On je sve ono što se ne vidi, a osjeća. Svaka suza mog oca, svaki njegov stisak šake u porazu, svaki zagrljaj u pobjedi... Naučio sam da: „Ovdje nije bitno koliko puta padneš, već koliko puta ustaneš. Kao Velež. Kao mi.” Bili su dani kada smo se vraćali s utakmice šutke, pogledima tražeći utjehu jedan u drugom. I bilo je dana kad bismo pjevali do kuće, promuklih glasova, srca puna. Ali uvijek, baš uvijek, išli bismo zajedno. Jer to nisu bile samo utakmice. To je bio život. I na tom stadionu, na tim tribinama, učio me ko sam i ko želim biti. Danas, dok gledam očevu sijedu kosu i umorne ruke, znam da sam sve što jesam – zahvaljujući njemu. Zahvaljujući toj ljubavi koju je usađivao u mene, godinama, pažljivo, kao najveće blago. I ako Bog da, jednog dana ću svom djetetu pričati isto o klubu koji nije samo klub, već duša naroda. O Veležu. O ljubavi koja ne prolazi. Jer od malena učio me stari... a ono što je od srca vječno traje. Benjamin Delić, VIII aKreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova |
Velež, ime koje u sebi nosi čarobnu melodiju Mostara. U srcima navijača budi neizbrisive uspomene. Od malena učio me stari kako se pjevaju himne, kako se skače na tribinama, kako se klub VOLI. Rođeni su više od fudbalskog tima. Oni su simbol grada, simbol ponosa. Velež je imao svoje uspone i padove, ali ostao je poznat po svojoj pravednoj igri. Igrači su kao jedan, prijatelji, saigrači. Kao da su povezani nevidljivom niti koja ih vodi ka pobjedi. Uvijek sam bila ponosna što sam navijačica Veleža. Danas se Rođeni bore za povratak na vrh, za ponovno osvajanje titule. Vjerujem u njih, u njihovu upornost. Znam da će jednog dana opet pod Bijelim Brijegom odjekivati pjesma. To je pjesma koja će odjekivati širom Bosne i Hercegovine, pjesma Veleža. Jer „od malena učio me stari” da se Velež voli do kraja života, da se za njega živi i gine!
Ajla Bešo, VI cKreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova |
Rania Voljevica, VI c
Kreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova
Naida Šejtanić, VI c
Kreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova
Isak Đukić, I c
Kreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova
Mirza Mataradžić, IV d
Kreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova
Kenan Zuhrić, IV d
Kreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova
Mona Nyangumbe, V c
Kreativni izazov FK Velež - konkurs likovnih i literarnih radova
