Tea Kisić
Pismo koje putuje svijetom i ljudima šalje poruku
Dragi čitatelji,
Navest ću nekoliko teza na koje se želim osvrnuti u ovom pismu. Molim vas da ih pomno pročitate.
- Nažalost, danas je sve manje stvarne komunikacije među ljudima. Ljudi sve rjeđe komuniciraju jedni s drugima, onako kako bi to trebalo da bude.
- Sve je više siročadi, djece koja nemaju oca i majku i koji nikad neće znati šta je to istinska ljubav i kakav je osjećaj kada zagrliš nekoga.
- Mnogo je ljudi odbačenih od društva.
- Brojni ljudi imaju manjak samopouzdanja, poniženi su, strah ih je da se pogledaju u ogledalo zbog kompleksa koje im je nametnulo društvo.
MANJAK KOMUNIKACIJE
Komunikacija je važan način sporazumijevanja među ljudima. Današnji način života umanjuje količinu komunikacije. Na to značajno utječu novi pogledi na život, pojava interneta, mobitela... Ponekad se ljudi pravdaju umorom, obavezama, nedostatkom vremena. Ljudi se sve rjeđe sastaju i pričaju. Manjak komunikacije vodi do otuđenja među članovima porodice, prijateljima, komšijama. Komunikacija je važna jer ljudi koji znaju komunicirati su omiljeni u društvu, školi, firmi i, najvažnije, u ŽIVOTU.
DJECA BEZ RODITELJA
Djeca su naše najveće blago. Vlastitu djecu da odgurnete od sebe ili da ih date u dječiji dom...to je zaista nehumano. Shvatit ću ako su nečiji roditelji poginuli pa ta djeca nemaju staratelje koji bi se brinuli za njih. Neka djeca godinama čekaju da ih neko usvoji, da im pruži ljubav i osmijeh koji do tada nisu mogli dobiti. Toj djeci je dovoljan samo jedan iskreni pogled pun ljubavi da im izmami osmijeh na lice. Djeca koja žive u sretnim domovima ponekad ne cijene ono što imaju. Ne poštuju svoje roditelje, žele nove mobitele, igračke... Ne cijene stvarnu vrijednost majčinog zagrljaja.
A topao zagrljaj je sve što nam treba da bismo se osjećali kao da se nalazimo na krovu svijeta.
LJUDI ODBAČENI OD DRUŠTVA
U današnje vrijeme ima mnogo ljudi odbačenih od društva zbog nekih nevažnih razloga: religije, spola, jezika, oblačenja, rase, imena, bolesti... Danas je posebno izraženo izoliranje pojedinaca zbog religije i odijevanja. Posebno zbog odijevanja! Današnjoj generaciji važno je kako se ko oblači, da li nosi skupe i markirane stvari. Sve se svelo na izgled. Ako nisi skupocjeno odjeven, nisi lijep, nisi prihvaćen. Vrijeme je za alarm, ismijavanje, vrijeđanje...
Religija je nešto po čemu se ljudi danas najviše dijele. Kao da je došlo vrijeme da je jedino važno da si nečije vjere. Ako ste iste vjere možete se družiti, ali ako niste niste ni poželjni u društvu.
Kako ne shvatate?! Religija, ime, način odijevanja, način govora... To je sve nebitno!
Možda će neko ko je u djetinjstvu imao poteškoće u govoru postati najbolji operni pjevač, možda će neko koga ste ismijavali jer se oblačio kao beskućnik jednoga dana postati milioner ili će neko ko se izborio sa teškom bolešću postati najbolji motivacioni govornik.
Ne sudite knjigu po koricama!
MANJAK SAMOPOUZDANJA
Ovdje neću govoriti mnogo jer smatram da oni koji drugima stvaraju komplekse zapravo imaju problem sami sa sobom. Poslat ću samo jednu poruku svima koji nemaju samopouzdanja, čije samopozdanje je narušio neko ko nije vrijedan ni jedne suze puštene zbog uvreda...
Moja poruka vama je: POGLEDAJTE SE U OGLEDALO I SAMI SEBI POSTAVITE PITANJE „KO SAM TO JA!?“ I onda će vam biti jasno. Sami sebi ćete dati odgovor, samo smognite dovoljno snage da se pogledate u ogledalo. Imajte svoj stav, svoje mišljenje, svoje „ja“!
S ljubavlju prema svima koji ljude dijele samo na dobre i loše,
Tea Kisić
